Lovrinović na Stolypin Forumu u Moskvi: “Potrebna je nova paradigma za stabilniju svjetsku ekonomiju”

24.05.2019.Vijesti

Politika je javni posao s glavnim ciljevima zaštite i poticanja napretka naroda, odnosno životnih zajednica.Vrijeme globalizacije dovelo je do pojave da je funkciju politike sve više preuzimao kapital, odnosno velike korporacije koje su zakonito težile samo povećanju profita, širenju tržišta, uklanjanju granica i slabljenju nacionalnih država.Globalizcija je globalizirala ljudsku vrstu na ograničenom i konačnom teritoriju Zemlje. Pokazalo se da krupni kapital predvođen multinacionalnim kompanijama treba slabu državu sa slabim političarima i da su mu ulaganja u zaštitu okoliša, fundamentalna istraživanja, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu troškovi kojima ne želi smanjivati profit.

Zbog toga imamo direktni sudar interesa između svjetskih korporacija i životnih zajednica, odnosno naroda. Kapital je uprljao planet zemlju i ne želi dovoljno ulagati u njen spas ukoliko ga ne prisile države.

Današnji kapitalizam je dominantno financijski kapitalizam koji je dostigao visok stupanj ovladavanja državama i politikom i podređuje ga svojim interesima.

Narodi se sve više odupiru takvom obliku kapitalizma jer su ugroženi promjenama klime, epidemijama, pojačanim stresovima, smanjenjem biomase i sve raširenijim izostankom odgoja djece. Djecu danas ne odgajaju dominantno roditelji, već tržište, pri čemu mediji igraju vrlo važnu ulogu.

Došli smo u situaciju da ljudi ponovo moraju postaviti pitanje o pravom smislu politike.

Svijet je sada u tranziciji iz liberalnog kapitalizma u povezani svijet koji se mora temeljiti na suradnji i u kojemu se životne zajednice moraju brinuti same za sebe.

Sada se uspostavljaju novi odnosi među mrežama društvenog utjecaja; politikom, gospodarstvom, zaštitom i sustavom uvjerenja. Politika životnih prostora utemeljena na suverenosti naroda treba imati posljednju riječ u određivanju budućnosti naroda, a tome se mora prilagoditi djelovanje kapitala, korporacija i tržište u određenoj mjeri. To neće ići lako i biti će nužno da vodeće velesile otvore taj put promjena i da predvode potrebne promjene. Malo je država čiji prvaci imaju ne samo svijest o potrebama svojih naroda nego i opće viđenje svijeta utemeljenog na suradnji i općem napretku. Prave velesile imaju same po sebi svoje mjesto u suvremenom svijetu i ne trebaju ga tražiti. Prave velesile imaju ideju o tome kakav treba biti svijet sutrašnjice i kako ga ostvariti. One prije svega trebaju biti suverene da bi razvijale suradnju s drugim narodima. Danas je u najvećem dijelu svijeta suveren i slobodan samo kapital, a ne države.


Prave velesile imaju same po sebi svoje mjesto u suvremenom svijetu i ne trebaju ga tražiti. Prave velesile imaju ideju o tome kakav treba biti svijet sutrašnjice i kako ga ostvariti. One prije svega trebaju biti suverene da bi razvijale suradnju s drugim narodima. Danas je u najvećem dijelu svijeta suveren i slobodan samo kapital, a ne države.

Novi svjetski poredak trebaju predvoditi zemlje koje su okrenute suradnji, a ne hegemoniji. Quadrigu, ta antička kola novih odnosa koja trebaju povuči svijet u pozitivnom smjeru mogu vući Rusija, SAD, Kina i Indija i to na temeljima suradnje i poštivanja suverenosti. Samo na taj način može se osigurati dugoročni mir i napredak svih. Međunarodna trgovina i investicije su također sastavni dio tog projekta ali u njemu bi glavnu ulogu igrale suverene države Quadrige, a ne korporacije.

Ohrabrujuće je da je predsjednik SAD u svom govoru u Ujedinjenim narodima 2017.g. najavio i započeo provođenje nove politike SAD u svijetu u kojoj se naglašava potreba suradnje suverenih država i naroda kao temelj za uspostavu mira u svijetu. Ta nova paradigma u nepomirljivoj je opreci sa liberalističkim univerzalizmom koji su promicali njegovi prethodnici i kakav se već godinama nameće zemljama članicama EU. Govor održan u Glavnoj skupštini UN nije se očekivao od jednog američkog predsjednika, a on budi nadu prema pozitivnom zaokretu jer su SAD prethodno stoljeće bile vojno, političko i financijsko uporište za stvaranje hegemonije slobodnog svjetskog kapitala.

S druge strane, kineski predsjednik Xi Jinping je na kongresu komunističke partije Kine u listopadu 2017.g. objavio tri bitna cilja u kineskoj politici prema svijetu: a) otvoriti putove za nove odnose “države i države”,

b) učiniti napor za napredak čovjeka kao vrste ic) pomoći u pronalaženju novih rješenja u stvaranju političkih sustava bez nametanja svoje političke volje i političkih sustava.Dugi, kontinuiran i snažan rast gospodarstva Kine, dugoročna orijentacija u suradnji, suvremene tehnologije i najveći broj stanovnika osiguravaju Kini mjesto u Quadrigi.
a) otvoriti putove za nove odnose “države i države”,b) učiniti napor za napredak čovjeka kao vrste ic) pomoći u pronalaženju novih rješenja u stvaranju političkih sustava bez nametanja svoje političke volje i političkih sustava.Dugi, kontinuiran i snažan rast gospodarstva Kine, dugoročna orijentacija u suradnji, suvremene tehnologije i najveći broj stanovnika osiguravaju Kini mjesto u Quadrigi.

Indija će uskoro biti najmnogoljudnija zemlja na svijetu koja je pokazala da se svojom politikom zna nositi s brojnim izazovima i problemima multietničkog zajedničkog života i siromaštva. Također pokazuje da može osigurati značajan rast gospodarstva. Indijski premijer Mondi je 2. lipnja 2018.g. ustvrdio da su temelji dosadašnjeg globalnog poretka uzdrmani i da se mora otvoriti novi put koji će smanjiti neizvjesnost i sukobe. To je, po njemu, moguće jedino ako se predvodnici naroda dignu iznad podjela i nadmetanja i okrenu se suradnji. Za razliku od Kine stanovništvo Indije će biti u prosjeku mlađe, informacijska i digitalna ekonomija sve brže će napredovati i biti važan izvozni proizvod. Zato je Indija važan dio Quadrige.

Rusija je nezaobilazni dio Quadrige. Ruski predsjednik Putin je u svom govoru u Dumi, u ožujku 2018.g. istaknuo što sve Rusija mora ostvariti ako želi izbjeći zostajanje za najrazvijenijim zemljama svijeta. Rusija je u zadnji čas izbjegla sveopće nazadovanje zbog teškog procesa tranzicije nakon propasti Sovjetskog saveza i jedne faze dominacije liberalnog kapitalizma 90-tih godina. Rusija je geografski najveća zemlja na svijetu s najvećim rezervama svih minerala i energenata i drugih resursa. Ona predstavlja prirodni most između Europe i Azije, ima ogromno iskustvo vođenja politike iz prošlog stoljeća, iskusila je revolucije, agresije, ekonomske pritiske, etnički složenu državu i ima veliki potencijal u razvoju znanosti, istraživanju svemira i tehnologija budućnosti. Smatram da Rusiju ne treba niti isplati napadati niti držati pod ekonomskim sankcijama, već surađivati na korist svih strana.

Slobodni svjetski kapital i nemirna financijska tržišta vjerojatno su najveća prepreka novom svjetskom poretku zanovanom na Quadrigi i konceptu suverenih država koje šire suradnju i brinu se o zaštiti ljudske vrste i okoliša

Nužno je provesti rekonstituciju svjetskog poretka i institucija na kojima počiva, poput Svjetske banke, MMF-a i WTO jer su nastale nakon II svjetskog rata s ciljem osiguranja dominacije, prije svega. To su veliki zahvati koji traže ogromne zajedničke napore, razumijevanje i suradnju. S druge strane, liberalni kapitalizam je na svome kraju a financijska tržišta su postala najopasniji potencijalni destabilizator svjetske ekonomije što je pokazala financijska kriza 2008.g. čiji su glavni uzroci samo privremeno smireni. Svijet pliva na oceanu dugova i kredita koji su najvećim dijelom izvan demokratske kontrole. Financijski kapital je inovirao liberalnu doktrinu na način da je slobodu investiranja u druge zemlje zamijenio slobodom zaduživanja država i kompanija, jer time želi skinuti teret rizika. Dugovi su postali efikasan način potčinjavanja kako pojedinaca tako i država. Kao nikada prije postala je aktualna Keynesova ideja o suficitima deficitima, odnosno njihovom usklađivanju kako bi se izbjegle veće globalne neravnoteže.

Međunarodna ekonomska suradnja je nezaustavljiva i potrebna, ali ne na dosadašnji način koji je stvarao globalne neravnoteže i putem dugova stavljao značajan broj zemalja u podređeni položaj s neizvjesnom budučnošću za čitave narode.

Digitalizacija poslovanja, daljnja informatizacija i robotizacija bude novu nadu za opći napredak. Svijet mora naći novu ekonomsku paradigmu razvoja i međunarodne suradnje ukoliko želi izbjeći daljne podjele, širenje nejednakosti i siromaštva, terorizma, epidemija i straha od neizvjesne budućnosti. Novi tehnološki napredak ne smije postati ponovo sredstvo nove hegemonije.

Sadašnje migracije su proizvod liberalnog kapitalizma koji faktore proizvodnje poput jeftine radne snage uz moderne tehnologije želi pretvoriti u nedostižnu konkurentsku prednost za samo odabrane zemlje, kako u EU tako i u drugim dijelovima svijeta. To je dobro za korporacije ali loše za društva, odnosno narode jer se pokazuje da multikulturalnost ne funkcionira, a posebno ne kada je riječ o velikim brojevima i o kratkom roku. Svugdje gdje je životni prostor prazan on će biti meta potencijalnih velikih migracija. Velike migracije stvaraju opasnost promjena antropološke structure stanovništva, odnosno mogućnost zamjene autohtonog stanovništva doseljenicima. Rješenje za to je disperzirani razvoj i značajna konkretna međunarodna pomoć zemljama odakle dolaze migranti.

Nedavna istraživanja pokazuju da samo 42 osobe posjeduju bogatstvo koje je jednako bogatstvu 3,7 milijardi ljudi. Takva neviđena polarizacija i nejednakost u raspodjeli bogatstva nužno vodi mnogim deformacijama i stvara nove prijetnje poput terorizma, masovnih migracija, epidemija, socijalnih nemira i ratova. Svijet u dužem roku ne može funkcionirati na minimalizaciji troškova i plaća i maksimalizaciji prinosa i profita.

Vrijeme je za temeljitu rekonstituciju svjetskog poretka, odnosno mehanizama ekonomske suradnje koji će počivati na novim temeljima.

Ključno je pitanje tko će uređivati taj budući poredak: G20, G7 ili neki novi G4 koji sam spomenuo i na kakvim temeljima.

Loading...
Facebook Messenger for Wordpress