Nakon svega što se desilo tako se može i zaključiti. Hrvatska poštanska banka (HPB) je prodala dvama stranim fondovima svoja potraživanja u iznosu oko 750 milijuna kuna uz diskont, jer je smatrala da su ta potraživanja teško naplativa ili nenaplativa. Dakle, ova dva fonda su uvjerena više od banke da se puno više može naplatiti raznim tehnikama utjerivanja duga.
Portfelj je prodan uz suglasnost Hrvatske narodne banke (HNB) i ne može biti prodan bez njegove suglasnosti. Dakle, i u ovom slučaju HNB je isključivo vodio računa o bankama a ne o građanima. Sada svi napadaju samo HPB, a HNB ostaje po strani i snosi istu takvu odgovornost, pa čak i veću, jer je sve to dopustio.
Kod prodaje potraživanja banaka portfelj mora biti prodan sa stanjem duga na određeni dan i samim time mora biti ugašen račun klijenta.
HPB je prodala i potraživanja prema umirovljenicima kojima se svaki mjesec obustavlja iznos iz mirovine po ovrsi. (po ovršnom zakonu ako građanin otvor zaštićeni račun kod Fine tada mu se ovršuje samo 1/3 primanja, a 2/3 mu ostaju za život s tim da se ne ovršuje niti dječji doplatak, niti invalidnina niti putni troškovi i sl.)
Dogodilo se da je čitava ova operacija obavljena, a da penzioneri nisu niti znali da više nemaju račun u HPB, niti tko će ih zvati, odnosno tko im je uopće vjerovnik.
Niti HZMO nije znao na koji će račun isplatiti penzije jer računa nema i eto dolazi na vidjelo organiziranost prodaje uz suglasnost HNB.
Najbrojniji klijenti HPB su ljudi iznad 50 godina, tj umirovljenici iz ruralnih sredina.
Kada se glasovalo o ovom zakonu u Saboru bio sam protiv jer sam shvatio da će biti velikih problema i da je tu otvoren značajan prostor za nesporazume, diskreciju i moguće malverzacije. No, većina je tako htjela.
Postavlja se elementarno pitanje: zašto se samim dužnicima nije ponudio otkup duga uz isti diskont koji je odobren i fondovima (agencijama) za utjerivanje dugova? Sada će penzioneri trpjeti najčešće nepodnošljivo maltretiranje i uznemiravanje.
S druge strane, neke druge banke u HR prodavale su potraživanja građana, ali selektivno, tako da se njima nije dogodila ovakva sramota da ljudi ne mogu doći do svojih primanja.
Glavno da je HPB naša banka!
Po nekim procjenama skoro 10 tisuća penzionera koji su bili vjerni klijenti HPB banke preko noći i bez obavijesti “izručeno” izručeno je novim vjerovnicima, jer je banka “penziće” proglasila rizičnim i zatvorila im račune.
Zamislite, kako to da se nitko u HPB-u nije zapitao kako će ti penzioneri sljedeći mjesec dobiti penziju. Zamislite; oni su prodali čak potraživanja prema penzionerima manjim i od 200 kuna!!
Zamislite; oni su svoje najvjernije klijente, koji doduše nemaju puno novca, doslovno odbacili i izbrisali. Kada su iz medija vidjeli što su napravili, iz uprave su krajnje neuvjerljivim objašnjenjem i isprikom pokušali izgladiti situaciju poručivši penzionerima da što prije dođu otvoriti nove račune. Valjda misle da penzioneri imaju neograničeno vremena za čekanje u redovima. Dali biste vi došli otvoriti novi račun kod iste banke kada vas netko upravo tamo tako “izradi”? Taj dan su u Saboru pojedini zastupnici branili upravu HPB-a jer su je oni i postavili.
Na kraju pitanje: zašto je banka prodala takve dugove? Zato što firme koje naplaćuju dugove ( u ovom slučaju dva strana fonda), da bi platili bolju cijenu banka mora prodati i dugove od kojih je naplata izgledna samo u dužem roku (mora prodati kost s malo mesa, a to su ovom slučaju umirovljenici kojima će se guliti mirovina dok su živi). Uprava HPB je „smetnula s uma“ da ti naši umirovljenici hrane i svoju nezaposlenu djecu, naročito u Slavoniji iz koje nam svaki dan odlaze mladi ljudi.
Jeli ovo možda dobar ciljani potez da se značajan broj klijenata „istjera“ iz HPB-a i usmjeri prema nekoj drugoj banci?
Posebice kada se postavlja pitanje hoće li sadašnja uprava uopće ostati.
