Za otkup INE sadašnja vlada je će vjerojatno žrtvovati HEP ili Podravku? Ludilo hrvatske vlade očito ide do kraja. INU najprije 2003. g. prodaje SDP (25% plus jednu dionicu) a potom i HDZ (22%). Nisu je očito smatrali više strateškom kompanijom pa su je prodali mađarskom MOL-u. HDZ je zbog neviđene političke korupcije na najvišoj razini još jednom u javnosti stvorio dojam zločinačke organizacije, nakon FIMI medije, zbog MOL-ova mita Sanaderu, koji je nedavno osuđen na šest godina.
Sjećate se Plenkovićeve izjave na Badnjak 2016.g. da će vratiti INU Hrvatskoj. On u stvari želi skinuti tu kvalifikaciju svoje stranke kao kriminalne vraćanjem INE u domaće vlasništvo, bez obzira koliko koštalo. Ministar neodrživog razvoja duže vrijeme šeta po Mađarskoj i pregovara o otkupu dionica ruinirane kompanije koju je MOL sveo na trgovačku firmu koja prodaje gorivo, sve vrste grickalica, pića i ostalih trafikantskih artikala. Milanović očito ima neke konkretnije informacije o tim sumnjivim pregovorima s Mađarima nazvavši izravno neke ministre „mađarskim potrčcima“. Najbolji stručnjaci iz istraživanja i razvoja već su odavno u nekim drugim svjetskim naftnim kompanijama. Ovako okljaštrena INA više nije strateška kompanija, a ako bi se od nje htjelo nešto i napraviti taj posao očito ne mogu napraviti stranke koje su je političkom korupcijom skoro uništile.
Sada će Plenković stvar svesti na cjenkanje oko cijene dionica kako bi proizveo efekt borbe za nacionalne interese. No, u proračunu nema niti kune za otkup. E, sada će vlada izaći s idejom i pozvati mirovinske fondove da financiraju otkup dionica, a ona će im zauzvrat vjerojatno ponuditi svoje udjele u HEP-u, Podravci ili u još nekim dobrostojećim kompanijama gdje država ima velike udjele. Sva četiri mirovinska fonda su u rukama stranih banaka koje nakon toga dionice spomenutih kompanija mogu prodati bilo kome. Time bi se konačno realizirala namjera „majstora privatizacije“ da se dočepaju zadnjeg obiteljskog srebra do kojeg su stalno pokušavali doći. Dolazak Martine Dalić na čelo Podravke vjerojatno je prvi korak u tom smjeru. Sjetimo se Ivana Vrdoljaka koji je pola godine prije kraja mandata htio privatizirati HEP! Drago mi je da sam i tamo odigrao važnu ulogu u raskrinkavanju i obrani HEP-a zajedno s tadašnjim Radničkim vijećem. (https://lider.media/…/lovrinovic-i-jakovcevic-nije…)
Prodaja INE mađarskom MOL-u je školski i najveći primjer političke korupcije u Hrvatskoj gdje je vrh HDZ-a i SDP-a prodavao najveću energetsku kompaniju za koju je MOL 90-tih bio lokalna firma. INA je, prema tome, smatrana nestrateškom kompanijom i prodano je Mađarima dionica u vrijednosti oko 10 milijardi kuna.
Od 2003.g. do danas INA je pod upravom MOL-a kontinuirano propadala, pa je samo od 2009. do danas broj radnika smanjen za preko 6 tisuća. Investicije su minimalne, a rafinerija u Sisku zatvorena a prazna obećanja o velikim investicijama ponavljaju se svake godine.
2003. godine MOL je kupio 25% plus jednu dionicu, nakon toga je otkupio 7% dionica od braniteljskog fonda a kroz javnu ponudu putem medija od ostalih dioničara je otkupio oko 20% te došao do 47%. MOL je činio sve da na tržištu kapitala otkupi što više dionica kako bi došao do većinskog vlasništva. Tadašnji ravnatelj HANFE, Ante Samodol jedini je ispred neke državne institucije podnio kaznene prijave protiv MOL-a zbog obmana javnosti u tim poslovima. DORH nikada taj predmet nije ozbiljno prihvatio, a Samodolu su se kasnije svi osvećivali, a jedini je branio Zakon i hrvatske interese.
Početkom prosinca 2006. dionice INE uvrštene su na burzi u Zagrebu u i Londonu, a u prospektu koji je objavljen pisalo je: INA Grupa planira uložiti oko 1,1 milijardi USD u razdoblju između 2006. i 2011. u rafinerije nafte u Rijeci i Sisku. Sad znamo da su lagali naveliko.
Bez obzira što MOL nije stekao većinski paket dionica svim silama se trudio do njega doći, pa makar kriminalnim putem. Taj dio znamo jer nam eje ostala slika u glavi Sanadera i šefa MOL-a Hernadyja kako za velikim stolom u restoranu Marcelino izmjenjuju ceduljice s novčanim iznosima zbog čega je Sanader nedavno osuđen na šest godina a Hernady u odsustvu na 2 godine. Hernady je postao tako najčuvaniji čovjek kod Mađara.
Usprkos presudi Suda da je bila riječ neviđenoj političkoj korupciji na najvišoj razini ugovor s Mađarima nije poništen. MOL je združeno djelovao na tom državnom projektu energetskog širenja kojemu su sve mađarske institucije bile na usluzi. S druge, hrvatske strane – ključni ljudi hrvatske vlasti kojima su građani tada dali povjerenje na izborima radili su za svoj interes i bili spremni prodati nekada moćnu INU za osobni probitak. Pokazalo se da ključni hrvatski vlastodršci MOL-u nisu bili skupi. Spominjana cifra od 10 milijuna eura mita uistinu je sitnica za ono što su Mađari dobili. Za taj iznos je politički vrh Hrvatske prodao Mađarima upravljačka prava u INI koja inače nisu mogli imati jer nisu bili većinski dioničari.
No, to nije sve. MOL nije htio INU s budućim gubicima. Tako je 2009.g. Plinacro otkupio podzemno skladište plina Okoli za 513 milijuna kuna, a izdvojen je i dio INE koji se zvao „plinsko poslovanje“, tj. distribucija plina za što se znalo da će zbog reguliranih cijena ostvariti gubitak od oko 3,5 milijardi kuna. Dakle, kao i u slučaju prodaje domaćih banaka strancima, Mađari su htjeli čist teren i sigurnu zaradu a moguće gubitke prevaliti na hrvatske građane. Tako smo mi za “čišćenje” INE platili 4 milijarde kuna. Za sitne pare (10 mln eura) to su i ostvarili plativši „velikim Hrvatima“ mito.
Linić je saborskom istražnom povjerenstvu 2010.g. rekao da su INU prodali jer je trebalo spašavati brodogradilišta i graditi ratom razorene kuće i to prikazao kao strateški interes dok je s mađarske strane njihova država širenje MOL-a na ovom području vidjela kao strateški energetski interes njihove države i kompanije. Tako su HDZ i SDP rasprodavali obiteljsko srebro a hrpa njihovih ulizica, savjetnika i ostale političke kamarile predstavljala je MOL uvijek kao strateškog partnera, pa i dan danas iako je on u ugovoru definiran kao strateški ulagač.
Ono što pokazuje svu bijedu hrvatskih političkih struktura koje su sudjelovale u ovoj političkoj korupciji na najvišoj razini je izmjena ugovora kojim se, na temelju isplaćenoga mita, upravljanje INA-om umjesto upravi prebacuje u ruke izvršnih direktora koje imenuju Mađari. Tako su dva predstavnika hrvatske strane u razvlaštenom upravnom odboru preuzeli ulogu informatora hrvatske vlade bez ikakvog upliva u odluke. No, hrvatske vlade koje su krčmile INU to nikada nije niti brinulo jer to za njih nije bila strateška nacionalna energetska kompanija. Danas je je jedan od tih čuvara hrvatskih nacionalnih interesa u INI muž Martine Dalić, a ona je otišla braniti nacionalne interese u Podravku nakon što je kriminalnim zakonom Lex Agrokor predala Amerima i Rusima taj koncern, a grupa Borg kojoj je ona uz Plenkovića bila u vrhu raspačala je među sobom 500 milijuna kuna za strateške savjete kako to sve provesti.
MOL je već davne 2003. g. odobrio kredit za spašavanje Podravke koja je tada bila u problemima nastalim zbog prethodnog pokušaja spašavanja Podravke od sumnjivih investitora pri čemu je spiskano 300 milijuna kuna što je tu kompaniju dovelo u crveno. Mađari su vidjeli priliku i dali kredit s tim da su napisali u ugovor da ga Podravka može otplatiti i dionicama INE u kojoj su već tada namjeravali preuzeti što više dionica. Otvori se zemljo!!! Dakle, interesi Mađara su široki i ne svode se samo na INU. Oni su razvili i bankarski biznis kroz OTP banku, kupili su NK Osijek, zanima ih Podravka, a posebno Belje i još puno toga. Samo su se u Hrvatskoj mogle dići na neku razinu banke poput austrijske Hypo i mađarske OTP banke.
To je taj Plenkovićev moderni suverenizam, koji u sebi integrira prethodni kriminal i ne brine o tome tko premrežava naše gospodarstvo i s kojim ciljevima i udjelima.
Ugovor s MOL-om mora se poništiti jer je Sud osudio i Sanadera i Hernadyja, na temelju dokazane korupcije. On bi spašavao INU potapanjem drugih važnih hrvatskih javnih poduzeća.
Zbog ovoga, a i drugih važnih problema u Hrvatskoj, prije 14 mjeseci sam u Saboru Plenkovića javno proglasio najopasnijim premijerom do sada.
