Cijenjeni,
prije daljnjeg obraćanja prenosim definiciju zdravlja prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).
Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
A naravno i još neke Vama dobro poznate postulate vezane za pitanje zdravlja i pitanje ljudskih prava te njihovu vezu.
Ottawska povelja o unapređenju zdravlja
Preduvjeti za zdravlje:
• mir
• krov nad glavom
• obrazovanje
• hrana
• prihod
• stabilan eko sistem
• održivi resursi
• socijalna pravda, pravednost u zdravlju
Ljudska prava
Prihvaćanjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 1948. godine postavljen je zajednički standard (i mjera postignuća) za sve ljude i sve nacije.
Bazično obilježje ljudskih prava je da su ona prava pojedinca koja ga sljeduju već samom činjenicom da je ljudsko biće, da su jednako primjenjiva na sve ljude gdje god se nalazili i da predstavljaju temelj reguliranja odnosa pojedinca i države.
Ona određuju što nam Vlade smiju činiti, što nam ne smiju činiti i što bi trebale učiniti za nas.
Sva su ljudska prava međuovisna; povezana su civilna i politička prava (pravo na slobodu, pravo glasa, pravo kretanja…)
i ekonomska, socijalna i kulturna prava (pravo na rad, pravo na socijalnu sigurnost, adekvatnu hranu, odjeću, krov nad glavom, školovanje, pravo na najviši mogući standard zdravlja i blagodati znanstvenog napretka).
Zdravlje i pravo na zdravlje
Još je “rana” socijalna medicina povezivala zdravlje i blagostanje.
Skoro stoljeće kasnije akademska je zajednica pružila dokaze o štetnosti po zdravlje pojava kao što su siromaštvo, nizak socijalni gradijent, socijalna izolacija, nezaposlenost, neadekvatno stanovanje, i druga i razjasnila da na ljudski život i zdravlje ne utječu isključivo obilježja pojedinca (genetska i ponašajna) nego da puno snažniji učinak na njihovo zdravlje ostvaruju obilježja socijalne grupe kojoj pripadaju.
Sve ovo nisu moje riječi, samo prenosim što su spoznali i preko definicija, pravila i zakona donijeli stručni i pametni ljudi iz cijeloga svijeta.
I cijela ova situacija vezana uz covid 19 je potaknula sve nas da više razmišljamo o osobnom zdravlju i zdravlju općenito.
Što je u neku ruku i jedna od dobrih strana cijele priče. Jer znamo da svaka medalja ima dvije strane.
Kad malo bolje analiziramo sve ove stavke, posebno one vezane za preduvjete zdravlja, a shodno njima i one vezane za štetnosti po zdravlje, ispada da se većina onog što se mjerama protiv širenja bolesti covid 19 propisuje kosi s njima.
Da budem preciznija.
Važan je mir, koji nam je ugrožen svakodnevnim bombardiranjem lošim vijestima i zdravstvenim prognozama, neprestanim prebrojavanjem “zaraženih”…
Važan je krov nad glavom koji možda neki gube zbog gubitka posla, a time i mogućnosti financiranja istog.
Važno je obrazovanje koje je dovedeno u pitanje učestalim zatvaranjem obrazovnih ustanova i organiziranjem nastave na daljinu za koju svi znamo da ne može parirati nastavi u živo.
Važna je hrana, koja je opet mnogima oduzeta zbog onemogućavanja rada i zarađivanja.
Važan je prihod , a njega nema ako nema posla.
I dalje da više ne nabrajam…
Analogno tome idu štetnosti po zdravlje uzrokovane siromaštvom, socijalnom izolacijom, nezaposlenošću…
Vjerujem da ste svojim dugogodišnjim radom i školovanjem, ali i životnim iskustvom i svojom zdravom logikom i sami došli do svih ovih spoznaja.
Postavlja se pitanje kako u okruženju u kojem nas se neprestano zastrašuje, govori o bolesti i umiranju, u okruženju u kojem gubimo osobnu slobodu, slobodu kretanja i materijalnu sigurnost, u kojem neprestano trebamo dokazivati nekome da smo zdravi, uistinu zdravi možemo i ostati?
Kako oni koji znaju sve ono gore navedeno mogu očekivati društvo zdravlja , ako je cijelo vrijeme narativ bolest i strah od nje?
Ispada li da postajemo ono u što vjerujemo?
Navode se pojmovi poput crne psihijatrije i epidemije kolektivne paranoje, umjesto one zaraznih bolesti koja se uporno iz dana u dan već godinu i po dana gura u prvi plan.
Svi smo jako umorni od svega toga, a vjerujem i članovi stožera koje više nemam srca iz dana u dan gledati kako se muče govoriti i znojiti ispod onih maski. I to bez dana odmora. Teška tortura za sve!
Zdravo društvo ostaje zdravo ako su i pojedinci u tom društvu zdravi.
A bit će zdravi ako im se dopusti zdrav i normalan život. Djeci i mladima treba omogućiti normalno školovanje, treniranje raznih sportova. Odraslima odlazak na posao i stvaranje materijalnih vrijednosti. Svima druženje, putovanja, duhovni i intelektualni rast. Starima dostojanstvena i produktivna starost.
I zadnje, ali ne manje važno, konačno skidanje beskorisnih maski, disanje punim plućima i govorenje punim glasom.
Možda sve ovo zvuči idealistički i nemoguće u trenutnim okolnostima. Ili je to samo naizgled tako?
Okrenimo malo teze i probajmo na sve pogledati iz drugoga kuta.
Sigurno svi poznajemo ljude u dubokoj starosti koji žive bilo u gradu ili na selu i koji nikada nisu posjetili liječnika.
Zapitajmo se u čemu je tajna njihova cjeloživotnog dobrog zdravlja? Zašto neki pojedinci nikad ne obole, a neki neprestano posjećuju liječnike?
To bi bio odlično pitanje za neko ozbiljnije istraživanje, ako nam je stvarno stalo do zdravlja sviju.
Prvenstveno je više no nelogično zabranjivati stvari poput bavljenja sportom u klubovima kako za djecu, tako i za odrasle. A zna se da je to više no dobro za zdravlje tijela i duha.
Nelogično je zabranjivati druženja i okupljanja kad znamo koliko su važna za socijalni i mentalni razvoj pojedinca.
Nelogično je zabranjivati nastavu u živo kad ona ima nebrojene prednosti u odnosu na onu na daljinu i u pogledu obrazovanja, ali i psihosocijalnog razvoja.
Nelogično je očekivati da će umjetno stvoren imunitet od cjepiva biti bolji i sigurniji od prirodno stvorenog imuniteta.
Isto tako je svima logično da je prirodno dobar vid bolji od onoga postignutog uz pomoć leća ili naočala, da je prirodni kuk bolji od umjetnoga, prirodni srčani zalistak bolji od umjetnoga i tako redom…
Nelogično je ucjenjivati cijelo društvo idejom o čudotvornom cjepivu koje će navodno stvari vratiti na staro, kad znamo da je lijek već prirodno u nama.
Lijek je naš imuni sustav koji ima svoj savršeni prirodni program po kojem radi.
Osobno sam preboljela bolest covid 19 sa simptomima blage prehlade. Nisam nikad u životi primila niti sam htjela primiti cjepivo protiv gripe, pa tako nemam ni povjerenja u ovo.
Vjerujem samo u svoj bogom dan imunitet.
Tim više što se uopće ne radi o klasičnom cjepivu, već o genskoj terapiji za koju brojni stručnjaci nisu rekli ništa dobroga. Tu mislim na neovisne stručnjake i znanstvenike koji zbog svojih spoznaja ne mogu dobiti prostor u glavnim javnim medijima. Drugo pitanje su brojne štetne posljedice nakon cijepljenja, a koje se skrivaju ili negiraju.
Neću ulaziti u detalje, ali jako me brine nemogućnost znanstvenog dijaloga po ovom jako važnom pitanju.
Promoviranje jednoumlja nikad nije bilo dobro.
A to je tek posebno pitanje neovisnosti medija i njihove stvarne brige za naš pristup informacijama i za našu dobrobit.
Farmaceutska industrija putem svojih lobista se upetljala u sve strukture i postala naš vrhovni gospodar. Upravlja svim razinama društva koje je poslušno slijede.
Ipak je novac taj koji vlada i pozvat će se na bilo što samo da se profit poveća.
Da se razumijemo. Ovim izjavama nikako ne negiram postojanje bolesti niti njene tragične posljedice za nesretne pojedince.
Samo naglašavam i upozoravam, da je takvih posljedica uvijek bilo i bit će, bez obzira što mi činili i što svim silama pokušavali napraviti.
Neću ovdje ni govoriti o posljedicama pušenja, alkoholizma, pretilosti i ostalog. Štetne posljedice takvih stanja su svima poznate i kao posljedice takvih načina života su brojne bolesti zbog kojih se pune bolnice. Čemu se onda bojati još jedne bolesti u nizu koja može i ne mora puniti bolnice?
,
Način kako će se netko brinuti za svoje zdravlje je stvar njegova osobnog izbora i životnog stila. Pravo je svakog od nas da prihvati neki od medicinskih postupaka, ali i da iste odbije. Tu ne bi trebalo biti nikakve prisile i nametnute obveze. Pogotovo ne one prenesene na cijelo društvo. Kakva drskost od onih koji sebi to daju za pravo!
Liječenje je suradnja između pacijenta i liječnika, odnos u kojem prevladavaju povjerenje i razumijevanje. Ne bi trebalo biti nasilno nagovaranje na nešto što možda pacijent nikako ne želi.
I tu svi iznova citiraju Hipokratovu zakletvu, a posebno onaj njen dio u kojem stoji: Ne naudi! i onaj sami kraj : “branit ću svojom čašću”.
Pa se čovjek zapita ima li još uvijek časnih ljudi u zdravstvu i je li dopušteno tražiti i drugo mišljenje? Ili je drugo mišljenje postalo zabranjeno?
Nije zadaća političara da se prijetnjama i ucjenama miješaju u intimni prostor svakog od nas. Svak je kovač svoje sreće i svoga tijela gospodar.
Još uvijek je ovo demokracija, a ne robovlasnički ili feudalni sistem. Stoga je današnji čovjek, intelektualac, ali i bilo koji drugi član našeg društva više no zgrožen trenutnim događanjima kako kod nas, tako i u svijetu.
Čudi me kako u toj prevelikoj brizi za naše zdravlje ne tjeraju ljude da svakodnevno vježbaju, da se zdravo i umjereno hrane, da čitaju i rade na sebi na svim razinama.
Eto toliko o brizi za naše dobro i za bolju kvalitetu naših života.
Mnogi na svim razinama, naglašavaju kako su posljedice brojnih restriktivnih mjera po društvo uvelike gore od posljedica same bolesti.
Velika većina se više uopće ne boji virusa ni bolesti, već oduzimanja prava i sloboda, ograničavanja kretanja i druženja, gubitka posla i sveg drugog što to za sobom povlači.
A kao posljedica toga jest gubitak zdravlja općenito. Ne zaboravimo da postoje i brojne druge bolesti, a ovaj neprirodni i nenormalni životni režim je okidač za mnoge od njih.
To već nije moja struka, ali toliko zna svatko od nas
O zelenim covid putovnicama nemam ništa dobro za reći. One su još samo jedan dokaz da ovdje nije u fokusu niti naše zdravlje niti sigurnost, već nametanje kontrole i uvod u totalitarizam.
Dokaz za to je tehno festival u Uterechtu u Nizozemskoj na kojem su svi prisutni imali te nesretne zelene putovnice, a nakon festivala je bilo preko 1000 zaraženih.
Čisti dokaz besmisla cijele priče.
Osobno odbijam tražiti istu iako imam pravo na nju zbog preboljenja. Ne želim podržavati diskriminirajuću ispravu, ispravu čija je zakonitost upitna i koja se kosi sa zakonom o zaštiti osobnih podataka. To što je netko van Hrvatske nešto naredio, ne znači da i mi moramo sve slijepo slijediti bez promišljanja o svemu.
Gdje se izgubio naš integritet i suverenost?
Sve ovo što se radi, radi se kao u ime zdravlja i naše dobrobiti. Kako da ne!
Iskreno, bilo mi je puno bolje i ljepše u životu dok se cijela država i cijeli svijet nije tako zdušno brinuo za mene i za moje zdravlje.
Rekli bi mudri u narodu: Nemojte nas više tako spašavati!
U nadi da su ove moje retke pročitali i da će vas barem malo potaknuti na razmišljanje, srdačno Vas pozdravljam!
Melita Grgantov, kći, sestra, majka, supruga, teta, strina, nevjesta, rođakinja, susjeda, planinarka, plesačica, strastvena čitateljica, prijateljica, učiteljica, zabrinuta i odgovorna građanka naše Hrvatske…
