Na današnjoj konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru saborski zastupnik i predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku Ivan Lovrinović istaknuo je da je Petrokemija prošla nekoliko organizacijskih promjena i statusa od dioničkog društva u d.o.o pa opet u dioničko društvo. Trenutno je najveći vlasnik država s oko 80 posto.
Kapital Petrokemije je 1998. iznosio oko 2,5 mlrd. kuna, 2008. g. iznosio je 1,06 mlrd. kuna, a danas je negativan zbog stalnih gubitaka i iznosi 195 mil. kuna.
Ukupni poslovni prihodi Petrokemije su 2008. iznosili oko 2,9 mlrd. kuna, a u 2017. godini 2,0 mlrd. kuna.
Gubitak je u 2017. g. iznosio 242 mil. kuna.
Dugoročni krediti i zajmovi u 2017. iznosili su 305 mil. kuna, a kratkoročni 515 mil. kuna. Dakle, od ukupne zaduženosti od 820 mil. kuna dominiraju kratkoročni krediti i zajmovi što je nepovoljno i prijeteće. Kratko rečeno, Petrokemija nije u stanju vraćati svoje dugove.
Troškovi kamata u 2017. g. iznosili su 45 mil. kuna, a negativne tečajne razlike su iznosile 8,3 mil. kuna. Petrokemija je školski primjer iscrpljivanja uslijed politike fiksnog deviznog tečaja koja se vodi već 24 godine jer ona oko 70 % proizvodnje izvozi.
Glavni uzroci gubitaka u poslovanju su: 1) značajno skuplji plin od konkurencije, preko 20%; 2) značajno veći troškovi transporta plina; 3) previsoke kamate na kredite; 4) nerealan tečaj kune u dugom razdoblju i 5) smanjenje domaće potražnje za umjetnim gnojivima.
Najznačajniji negativan čimbenik u nastanku gubitka je visoka nabavna cijena prirodnog plina, koja je za Petrokemiju d.d. viša oko 20% od konkurencije, dijelom zbog uvjeta u definiranju nabavne cijene (dobavljači su ujedno i najveći kreditori Društva), a dijelom i zbog izuzetno visokih troškova transporta plina, koji su među najvišima u EU. U strukturi troškova proizvodnje gnojiva plin sudjeluje s oko 70 %.
Broj zaposlenih u grupi Petrokemija je 2013. g. bio 2 119, a krajem 2017.g. 1 707 radnika.
Cijena dionice Petrokemije je 2.1.2008. iznosila 310 kuna, a danas 14 kuna.
Čitavo vrijeme je traženo restrukturiranje, zadnji put 2013. g., ali nije uspješno provedeno.
Prije godinu dana sadašnja Vlada je jamčila dionicama iz svoga portfelja za 350 mil. kuna kredita koje su Petrokemiji odobrili HBOR, Erste i HPB banka kojim je podmiren dug PPD-u od oko 300 mil. kuna. U 2016. g. Vlada je jamčila za 200 mil. kuna kredita Petrokemiji.
Prosječna kamatna stopa na dug Petrokemije iznosi oko 5 %, što je previše za kompaniju u ovakvim problemima i što ona ne može podnijeti. Zato je nužno bilo provesti refinanciranje iz posebno oblikovanog fonda za strateške kompanije (Fostrak), koji nije osnovan, a koji bi se mogao financirati kreditom HNB-a uz izrazito niski kamatnjak blizu 0 %. To je praksa u razvijenim zemljama od nastanka krize do danas.
Vlada je svojom zadnjom odlukom ovlastila ministra nadležnog za gospodarstvo da u ime Vlade kupi tražbine od banaka u iznosu od 450 milijuna kuna. Nakon što Republika Hrvatska preuzme tražbine prema Petrokemiji d.d., one će na sljedećoj skupštini društva biti pretvorene u kapital, te će se dio tih tražbina pretvorenih u kapital, koristiti za pokrivanje gubitaka u 2017. godini, a dijelom i u 2018. godini. Predsjednik Vlade Andrej Plenković ovu odluku smatra važnom za dokapitalizaciju koja će uslijediti i omogućiti dugoročno kvalitetno poslovanje te restrukturiranje Petrokemije.
Tako je Plenković govorio i 2016. g. kada je jamčio za kredit od 300 mil. kuna, a rezultat su novi gubici.
Što je sve sporno u ovom aranžmanu?
Prvo; ovaj aranžman nije bio točka dnevnog reda na sjednici užeg kabineta Vlade, a na dnevni red sjednice Vlade je uvršten doslovno u zadnji čas.
Drugo, nije objavljeno da je ovoj odluci prethodila i bila joj podloga određena studija, analiza ili pisano ekspertno mišljenje.
Treće, Vlada je ovaj put umjesto jamca za novi kredit banaka Petrokemiji čitav posao predstavila kao otkup potraživanja banaka koja su one imale prema Petrokemiji. Dakle, Vlada nije nadzirala prijašnje kredite odnosno kako se odvija restrukturiranje.
Stranci PH je stalo do očuvanja Petrokemije, radnih mjesta i do stabilizacije njenog poslovanja. Međutim, to se sigurno ne radi na ovakav način. To je dobro poznati scenarij iz vremena pretvorbe i privatizacije gdje se kompaniji najprije nagomilaju gubitci, a onda padom cijene dionice ona postaje lak plijen za preuzimanje i to od onih subjekata koji su je iscrpili previsokim cijenama plina.
S druge strane, nije se, ovaj put, htjelo staviti u loš položaj PPD kao dobavljača plina i banke kao kreditore. Sve će to sada država poravnati kako bi mladu pripremila za jeftinu udaju.
Je li Petrokemija nakon svega strateška firma za Hrvatsku? Obzirom na činjenicu da poljoprivreda nije strateški sektor za našu Vladu koja ne zna što hoće, tada niti Petrokemija nije strateška firma. Ovdje se vidi sva promašenost ekonomske politike I potvrda bezkoncepcijskog stanja ove vlade. Dosadašnje sanacije Petrokemije jedino su punile džepove bankama i dobavljačima plina i to je jedina istina.
Kakve veze ima sanacija dugova Petrokemije od 450 mil. kuna sa saborom HDZ-a?
Interesni pojedinci i skupine u HDZ-u odavno žele Petrokemiju privatizirati na jeftin način po modelu iz vremena pretvorbe i privatizacije. Oni nisu željeli da dobavljači i kreditori budu izloženi riziku i očito su pritisnuli Plenkovića da preko noći riješi ovaj problem, a oni su za uslugu ostali mirni na saboru HDZ-a. Temeljni model Borg skupine za svaku firmu u problemima je naći strateškog partnera. Imamo li i ovdje određenu Borg skupinu? Očito, da.
Plan je da investitori donesu oko 450 milijuna kuna svježeg kapitala. Od toga će navodno INA i PPD osigurati 300 milijuna kuna, Janaf i HEP pridodali bi još 100 milijuna kuna, dok se još čeka odluka mirovinskih fondova koji bi uložili 50 milijuna kuna.
S obzirom na to da Petrokemija prema INA-i i PPD-u ima veliki dug za isporučeni prirodni plin, moguće je da će njihovo ulaganje biti djelomična naplata duga udjelom u kompaniji, a ostatak svježim novcem.
U konačnici, ako se realizira planirana dokapitalizacija, INA i PPD bi držali svaki oko 30 posto vlasništva u Petrokemiji, dok bi država preko HEP-a i Janafa kontrolirala minimalno 25 posto.
Dakle, dobavljači će ostvariti svoj cilj da prezaduže Petrokemiju pa je potom preuzmu pa će INA I PPD imati po 30 % udjela a država između 25 i 40 %. Time bi ruski utjecaj bio dodatno pojačan u hrvatskom gospodarstvu.
Dakle, pomoć Petrokemiji za spašavanje radnih mjesta DA, jer protiv toga nitko ne može biti. No, način na koji se to radi je nedopustiv jer se do sada svaki put ubacivao novac od kojeg su banke i dobavljači plina imali koristi a smanjivao se broj radnika. To znači da se novac ubacivao stihijski, bez plana restrukturiranja i polaganja računa za promašaje. Prema tome, 450 milijuna kuna se ubacuje kao dota ili miraz da bi Petrokemija bila što bolja udavača, odnosno da se pripremi za poznatog mladoženju kojeg su drugi izabrali ne zbog udavače, već zbog koristi.
To nas neodoljivo podsjeća na način kako je Agrokor preuzimao PIK-ove, a nakon toga su nastradali OPG-ovi i drugi mali proizvođači. Znamo kako je ta priča završila. Ovih 450 mil. kuna mi miriše na to.
Kako onda riješiti problem Petrokemije na drugi način?
– Ona može imati istu cijenu plina kao konkurent u Austriji, a posebno kada znamo da za razliku od Austrije dobar dio plina i sami proizvodimo. No, tada se mora naći dobavljač plina koji Petrokemiju neće cijediti. Refinanciranjem 800 mil. kuna dugova uz 1% umjesto 5 %, godišnje bi se uštedjelo samo na kamatama oko 35 mil. kuna. O povoljnom djelovanju blage deprecijacije tečaja kune da i ne govorimo. Troškovi transporta plina drastično se moraju smanjiti jer je Plinacro državna firma kojoj ne smije biti cilj da pelješi Petrokemiju i tako ostvaruje ekstraprofit. Uz spomenute i dodatne mjere restrukturiranja Petrokemija bi se mogla stabilizirati u roku dvije godine, a potom poslovati pozitivno – iznio je Lovrinović.
Autor i foto: Promijenimo Hrvatsku