Ovih dana svi se guraju u medijskom prostoru da najave dolazak recesije u Hrvatsku; od političara i novinara koji se obrazuju po portalima, pa do ekonomista koji su nas uvodili u recesije i krize.
Recesija je pred nama, a što je više najavljuju ona će brže i doći jer mediji stvaraju loša očekivanja kod ljudi koji naglo počnu štedjeti zbog straha od gubitka prihoda ili posla. Na taj način dolazi i do pada cijena (deflacije) koju je najavio pad proizvođačkih cijena po zadnjim statističkim podacima.
Pored toga, Njemačka sigurno do kraja godine ulazi u reecsiju u kojoj se Italija već nalazi a te dvije zemlje su nam glavni trgovački partneri. Time će se smanjivati hrvatski izvoz, povećavati zalihe i nezaposlenost što vodi padu BDP-a. To je taj razvojni put prosjećne recesije.
Recesije su različite; neke brzo nastupe i imaju kratko dno od nekoliko mjeseci pa se zbog dobrih ekonomskih mjera gospodarstvo brzo vraća na put rasta. Druge nastupaju polaganije i imaju dugo dno te spori oporavak; a takav primejr je imala Hrvatska od 2009-2015.g jer smo uz Grčku bili jedina zemlja u EU u kojoj je recesija trajala 6 godina a BDP je kumulativno pao oko 13%! Hrvatska niti danas nije dostigla BDP iz 2008.g.
Ono što je u nas najgore jest da mi imamo ugrađene prorecesijske mehanizme, počevši od monetarne politike koja je od 2009.g. umjesto kamata blizu nuli imala redovne, nepodnošljivo visoke kamate od 6-10%. U tom smjeru djeluje i debelo nerealan devizni tečaj. Ponašanje banaka je već vidjivo duže vrijeme jer ukupno gledano odobravaju manje kredita. Tipičan znak dolaska recesije su ogromni viškovi novca banaka na računima kod HNB-a koji iznose preko 40 milijardi kuna.
Kao što niti nakon 2008.g. tadašnja vlada nije imala učinkovit antirecesijski program, tako ga nema niti ova jer sve ide po onoj “nigdar ni bilo da nekak ni bilo”. Umjesto već pripremljenih antirecesijskih mjera Plenkoviću i ekipi su važniji protokoli skorašnjeg predsjedanja EU-om, kako će doćekivati i ispraćati goste, s kojim će se naslikavati i kakve izjave davati. U takvom ambijentu neumitno će jačati nacionalimi, šovinizmi i ostale loše uobičajene popratne pojave nesposobnih vlada. Odavno je poznato da što je lošija ekonomska situacija ovakve pojave bolje rastu i uspijevaju. Još ako ih se zalijeva, kako to ovih dana rade Pupovac i drugi (Rijeka) i eto ti prostora za djelovanje. Kada ne znaš razvijati ekonomiju i poboljšavati standard građana onda se primi nacionalizma i šovinizma jer to pali uvijek u hrvatskoj politici. Plenković se pretvorio u tumača Pupovćevih riječi i misli, a jedno je jasno; i jedan i drugi ne brane niti Hrvate niti Srbe već svoje pozicije bez obzira na ukupne štete.
Kao što vidimo, Vlada potpuno nespremno dočekuje recesiju, a građanima daje slatke izjave aspirinski kratkog djelovanja.
Od svega toga nas mogu spasiti samo izvanredni izbori i novi ljudi u novoj vladi, stručniji i pošteniji koji će borbu protiv korupcije staviti na prvo mjesto. Tek tada će i i ekonomske mjere moći brže djelovati kako bismo ili izbjegli recesiju ili je kratko trpjeli. Svakome je jasno da smo od 2008.g. imali izgubljeno desetljeće u svakom smislu – a to je predugo. Predugo nas u krize uvaljuju isti ljudi da bismo to više trpjeli.
Pokrenimo se i masovno izađimo na izbore jer se Hrvatska nalazi na prekretnici u svakom pogledu.
