Jedan od prioriteta političkog djelovanja stranke Promijenimo Hrvatsku je ukidanje agencija za utjerivanje dugova jer je riječ o nepodnošljivoj i štetnoj praksi prema građanima.
Agencije za utjerivanje dugova otkupile su od banaka proteklih godina ukupno oko 38 MILIJARDI kuna nenaplativih kredita za oko 11 MILIJARDI kuna. Vlada je za veliki dio tog iznosa dozvolila bankama da umanje osnovicu za obračun poreza na dobit i time svjesno prihvatila gubitak nekoliko milijardi kuna prihoda u proračunu. To je bila još jedna u nizu odluka Vlade koja je pogodovala krupnom kapitalu, a ne građanima.
Nitko ne zna točan broj ovih agencija jer je riječ o običnim trgovačkim društvima forme d.o.o koja se osnivaju sa 20 tisuća kuna kapitala. Prema tome, ne podliježu regulaciji niti nadzoru niti HNB-a, niti Hanfe, niti Ministarstva financija iako raspolažu sa otkupljenih 38 milijardu kuna, na koliko glase svi preuzeti ugovori o kreditima. Nastavak je to pogubne prakse poput slučajeva “švicarski franak”, austrijskih štedno-kreditnih zadruga koje su torbarile Hrvatskom ispred nosa svim institucijama. Kako rade i koliko enormno zarađuju te agencije pokazuju slijedeći primjeri: jedna agencija za utjerivanje dugova je osnovana početnim kapitalom oko 2,8 milijuna kuna, a krajem 2017.g. imala je dobit oko 170 milijuna kuna. Kapital i rezerve su joj porasli sa 2,8 na oko 600 milijuna kuna sa svega nekoliko radnika. Za usporedbu recimo da je Podravka u 2018.g. ostvarila dobit od 200 mlijuna kuna, ali na ukupan prihod od 4,2 milijarde kuna koji je ostvaren uz trud oko 3000 radnika. Zarade ovih agencija su takve da se ne mogu postići u trgovini oružjem, ljudima ili prostitucijom. Zarada na utjerivanju nenaplaćenih dugova niti je moralna niti prihvatljiva, jer ako banka nije uobičajenim zakonskim postupcima uspjela naplatiti dug, onda se agencije za utjerivanje dugova mogu samo služiti agresivnim, iscprljujućim i nemoralnim metodama da bi to postigle. Dakle, ako banka ne može naplatiti svoje potraživanje i nakon toga ga mora sama otpisati i prihvatiti gubitak onda je tu kraj priče. Čvrsti stav stranke PH je da se potraživanja banaka prema građanima ne smiju prodavati i mi ćemo takvu praksu ukinuti kao i sve agencije koje se bave tim poslovima. Ponudit ćemo im ono što su platile i te dugove sekuritizirati na dugi rok, što rade pojedine zemlje, te potom ponuditi i građanima dužnicima pravo otkupa tih sada jeftinih njihovih dugova. Kako ćemo provesti taj postupak sekuritizacije? Sekuritizacija znači pretvaranje jednog oblika imovine u drugi; u ovom slučaju pertvaranje potraživanja prema građanima po kreditima u državnu obveznicu. Državnu obveznicu emitirala bi jedna od institucija države u iznosu od 11 milijardi kuna, jer bi toliko bilo potrebno da se otkupe potraživanja agencija za utjerivanje dugova. Rok dospijeća bi bio 10 godina uz kamatu od 2%. To bi za državni proračun bilo prihvatljivo jer bi se godišnje vraćala po 1 milijarda kuna uplatama od strane građana. Za građane bi bila ključna pogodnost da bi nakon ove operacije svoj nominalni preostali dug od npr. 100 tisuća kuna mogli otkupiti za 35 do 40 tisuća kuna umjesto da agencijama moraju vratiti svih 100 tisuća kuna. To bi konačno vratilo mir građanima, ne bi bili ugroženi ovrhama i prestale bi torture svake vrste. Mnogi od dužnika zbog agresivnog djelovanja agencija obolijevaju ili iseljavaju iz Hrvatske. To nije humano i apsolutno je nedopustivo.
Slijedeća zanimljivost je da nijedna od važnijih agencija za utjerivanje dugova nije hrvatska, već su osnivači stranci. Uglavnom je riječ o dugovima koji su pokriveni hipotekama, a to je očito cilj ovih agencija – da jeftino dođu do nekretnina. Zato je nužno osnovati državnu agenciju za otkup dugova, a to može raditi i HBOR ili HPB. No, HPB je također sramotno prodao paket kredita umirovljenika bez njihova znanja i predao ih agencijama na daljnju kreditnu torturu.
Zašto banke radije prodaju potraživanja agencijama uz popust od oko 70%, umjesto da se pokušaju dogovoriti s klijentima o mogućnostima i načinima otplate tog umanjenog duga? – pitaju se mnogi ogorčeni dužnici. Postavljamo pitanje Ministarstvu financija: koliko ima ovakvih agencija u Hrvatskoj i koliko su one po godinama uspjele kumulativno naplatiti potraživanja, te koliko su te agencije platile na godišnjoj razini poreza na dobit? Kod koga se zadužuju kako bi od banaka otkupile kredite građana? Koliko su izvukle profita iz Hrvatske? Pozivamo građane da nam odgovore jesu li ih ikada banke nazvale i ponudile reprogram duga ili djelomični otpis uz promjenu uvjeta otplate. Tu su građani (dužnici) potpuno diskriminirani u odnosu na agencije i krši se Ustav i konvencija o ljudskim pravima.
HNB se u Odluci koju je donio o ovom pitanju pobrinuo da regulira i zaštiti položaj samo prodavatelja (banke) i stjecatelja potraživanja (agencije), ali o zaštiti građana kao klijenata i osoba nema govora osim šturog članka 14.
U njemu se kaže da potrošač (klijent, građanin) ne bi trebao doći “ u nepovoljniji položaj na osnovi zaštite potrošača u odnosu na položaj koji su kao dužnici imali prema prodavatelju”. Takva odredba nikoga ne obvezuje.
Upravo se u tom dijelu kriju veliki problemi; agencije za otkup dugova građana na razne načine maltretiraju mnoge dužnike koji su ostali bez ikakve institucionalne zaštite.
Rješavanje ovog problema od oko 38 milijardi kuna je velik i zahtjevan posao za što stranka Promijenimo Hrvatsku (PH) treba veliku podršku građana na izborima. Rješenje smo opisali i ono je realno i ostvarivo. Moglo bi se provesti za svega nekoliko mjeseci.
Sve je sada na građanima; hoćete li dopustiti i dalje trpjeti agencije za utjerivanje dugova ili ćete nas podržati s rješenjima?
