Zašto Škoro? Zato! Jer se Plenkoviću ne da komplicirati oko upravljanja državom. Ima misiju, viziju i agendu. Prodati sve kupcima sumnjivog porijekla novca. Ne, to je Bandićeva agenda. HDZ-u je bitno da poslovne kombinacije imaju izlaz na bankovnim računima u inozemstvu. Po mogućnosti zaštićenim. Da se jednog dana vrati kao „strana investicija“ nekog američkog fonda.
Čitam ovih dana – otpuštaju iz Dalekovoda, otpuštaju iz INE, otpuštaju, otpuštaju, otpuštaju! Jer to najbolje znaju! Zašto ih onda biramo? Jer žive posebnim, privilegiranim načinom života – kao američke filmske zvijezde – odvojene od hrvatske realnosti. I to se mnogima sviđa. Većina misli da će tako malo „zlatnog praha“ pasti i na njega. Neće. Nekima je dovoljna iluzija, opsjena i prevara.
Drugima nije.
Dakle, Plenković i HDZ su se osigurali stvorivši instant partnera „lakih nota“ za brzo sklapanje suradnje – jer je situacija u zemlji takva da svima – njima u taboru, treba osigurati brzu protočnost i pristup novcu. Teže to ide kroz nepovoljne kreditne linije poslovnih banaka (zbog visokih kamata koje dugoročno „ubijaju“) – brže kroz subvencionirane kredite državne banke gdje pojedini „strateški igrači“ niti ne moraju vratiti svoje rate kredita.
Želite više znati o tome – državna tajna! I inače, sve što želite „iskopati“ o nekim sumnjivim radnjama koje uključuju „crni novac“ – državna tajna! Hajd’ što lopovi i kriminalci taje – ali zašto država taji? Jer su ti „s druge strane zakona“ likovi kroz legalne demokratske procese ušli u sve pore državnog aparata. Varajući vas šarenim plakatima dva tjedna prije izbora.
Tko se nije osigurao – magarac!
Zbog takvog sustava, u rukama jednog malog broja ljudi koji je dobro umrežen jer „kriminalni pakt“ je savez koji drži ljude u smrtonosnom klinču iz kojeg nema izlaza i istupa na zahtjev – ostatak građana osjeća što znači živjeti u Hrvatskoj. Nepodnošljiva lakoća gubitka radnih mjesta uslijed krađe i uništavanja državnih i javnih tvrtki radi jednostavnije preprodaje, zbog provizije – odrazila se na egzodus Hrvata u inozemstvo. Posljedično, ostali su neplaćeni računi za vodu, struju, telefon, HRT – koji broje milijarde kuna duga građana. Te dugove Plenković i Bernardić ne planiraju otpisati. Kombinacije za otpis su namijenjene za „strateške igrače“ – neplaćenog PDV-a državi i neplaćenih doprinosa za radnike. Za takve dugove poslovnih subjekata – nikad se nije pretjerano marilo. Jer što će radnicima doprinosi?
Doprinosi idu u zdravstvo i mirovinski sustav – a tamo je, kao što znamo, vječna rupa bez dna – i tu uvijek nedostaje novca – onog koji nije stigao iz doprinosa koji država desetljećima toleriranja neuplaćivanja nije osigurala. Nisu ni građani marili što ih se tretira – mjesecima bez plaće, bez doprinosa. To osjetiš na svojoj koži kad od srama ne možeš ići popraviti zub jer nemaš plaćeno osnovno zdravstveno osiguranje jer te sestra instant provjeri u kompjuteru ili platiš 300 kuna neku pretragu u bolnici jer nemaš novaca za plaćati još i dopunsko – jedva za režije „skuckaš“ i najjeftiniju marku hrane – k’o plavuša iz vica puziš po podu tražeći niže cijene. I moliš Boga da nisi bolestan – nikad! Mnogi nisu te sreće.
Što znači nesigurnost za veliki broj građana od gubitka posla većina nas dobro je upoznala – a osiguravaju je oni „odozgo“ iako na plakatima, ovih dana, tvrde suprotno.
Sve isto rade i ovi s druge strane spektra. I „vjerodostojni“ i „socijalni“.
Onog trena – kad otvorite oči i spoznate kako stvari stoje, više ne možete reći da nemate izbora i da niste znali ili ne znate! Izbor je na vama jer vi donosite plaću i hranu u svoju kuću i plaćate režije i imate pravo zahtijevati – sigurnost!
mr.sc. Ivana Kolovrat, politička tajnica PH i kandidatkinja u II.izbornoj jedinici
